Ko gasi vatru benzinom?

Udruženje građana „Ateisti Srbije“, smatra da je tekst Ane Jovanović, izvesne autorke sa portala “Peščanik”, pod naslovom “Ko je zapalio drugu vatru?”, ne samo tendeciozno skretanje sa teme, već i potpuno neosnovani seksizam. Udruženje građana „Ateisti Srbije“ ne napada “uplašenu ženu”, već poziva na odgovornost direktorku i organizatora Sajma obrazovanja zbog krajnje neosnovane, neprijatne i nezakonite diskriminacije na osnovu verske nepripadnosti, kao i zbog ponižavajućeg i agresivnog napada na naše članove.

Naime, usplahirena autorka Ana Jovanović se silno zabrinula čitajući naše saopštenje povodom otvorene diskriminacije i veoma neprijatnog i potpuno nezasluženog i neosnovanog izbacivanja članova udruženja „Ateisti Srbije“ sa Sajma obrazovanja u subotičkoj tehničkoj školi „Ivan Sarić“.

Podsećamo, direktorka Eržebet Ivanović je ne samo odobrila učestvovanje udruženja „Ateisti Srbije“ na tom Sajmu, već se i danima pre sajma dogovarala sa našim članovima upravo oko tog učestvovanja, bez ikakvih problema.

Podsećamo, takođe, da su naši članovi više od 5 sati bili hit na Sajmu obrazovanja, uz neskriveno oduševljenje, kako roditelja, tako i đaka koji su oduševljeno rešavali mali kviz znanja, bez ikakvih problema.

Sve dok se nije pojavio neimenovani sveštenik, otišao da preti primitivnim opanjkavanjem pomenutoj direktorki, nakon čega se pojavila prvo njena zamenica i počela nepristojno i neprijatno da viče na naše članove i da ih isteruje kao da su obični kriminalci koji su tu upali nasilno. Nakon što takvo verbalno nasilje nije urodilo plodom, pojavila se i direktorka Eržebet Ivanović i nastavila verbalnu torturu i vređanje naših članova, uz par intelektualnih bisera, sve dok oni nisu napustili Sajam obrazovanja.

Podsećamo, na kraju, da je direktorka Eržebet Ivanović pre nepunih mesec dana bila žrtva poziva na linč od strane Borisa Malagurskog. Ovaj događaj, prema gospođi Jovanović, očigledno treba da amnestira direktorku od svake odgovornosti i svakog neustavnog i neprincipijelnog ponašanja.

Dakle, pošto se autorka Ana Jovanović toliko zabrinula što, kako ona kaže, osobe koje tvrde da zastupaju znanje i obrazovanje ne pokazuju sposobnost za kritičko promišljanje i identifikovanje uzroka problema, potrudićemo se i da joj odgovorimo.

Da, iz našeg teksta se ispravno stiče utisak da je glavni krivac za naše izbacivanje direktorka škole u kojoj se sajam održavao. Iz razloga što je to i prosta činjenica. Direktorka je jedina imala moć da izvrši diskriminaciju ateista. Direktorka je jedina i donela odluku da izvrši diskriminacuju ateista. Direktorka je jedina izvršila diskriminaciju ateista.

Ne, mi ne zanemarujemo činjenice, nama je sasvim jasno da je problem nastao kada se pojavio neimenovani sveštenik. Nama je, takođe, sasvim jasno da neimenovano svešteno lice nije samo zahtevalo, već je direktorki škole zapretilo tužbom ukoliko ne udalji „Ateiste Srbije“ sa sajma. Pa? Da smo joj mi zapretili tužbom ako nas udalji sa sajma, šta bi onda bilo? Škola bi nestala u crnoj rupi kontradikcije? Da li se u toj školi neopravdani izostanci pravdaju pretnjama tužbom? Kakav je uopšte to izgovor, neko mi je zapretio tužbom, ja ću malo da diskriminišem?

Zašto direktorka nije pitala po kom osnovu neimenovani sveštenik planira da je tuži? Za šta, konkretno? Koji je to zakon prekršila, itd.? Ne, direktorka je odreagovala upravo kao osoba koja nije kvalifikovana da bude na tom mestu i upravo zbog toga ne sme više da obavlja tu delatnost.

Napokon, da nam se direktorka obratila zbog pretnji sveštenika, svakako bismo je podržali i zaštitili najbolje što možemo, svesni čestog agresivnog, primitivnog i bahatog ponašanja sveštenstva u našoj državi.

Mi možemo da razumemo reakciju Eržebet Ivanović kao običnog građanina, ali nikako kao direktorke škole za koju je odgovorna. To je “sitnica” koju autorka Ana Jovanović potpuno zanemaruje. Ali je to i “sitnica” koja pravi razliku između “uplašene žene”, što su reči autorke Ane Jovanović, i direktorke i organizatora Sajma obrazovanja.

Najvažnije, nazvati “pozivanjem na linč” naše pozivanje na odgovornost nekoga ko je nekada jednom bio meta nekog neosnovanog napada je ne samo besmisleno već i kleveta. Međutim, autorka Ana Jovanović može da odahne jer mi ne nameravamo da gubimo vreme na takve tužbe, imamo pametnija posla, dok autorki preporučujemo da se potrudi da nadalje ne omalovažava žene tendencioznim i seksističkim opisima.

Za kraj, želimo posebno da naglasimo da svega ovoga ne bi bilo da je direktorka pozvala našeg predstavnika na stranu, objasnila situaciju i ljubazno zamolila da se naši članovi udalje sa sajma da ona lično ne bi imala problema. Naši predstavnici bi sigurno bili razočarani ali bi isto tako sigurno podržali direktorku i sklonili se bez reči. Naravno da ova mogućnost nije pala na pamet ni direktorki ni usplahirenoj autorki Ani Jovanović već i jedna i druga smatraju da je histerično dranje i javno neosnovano izbacivanje sasvim opravdano rešenje u takvoj situaciji.

pescanik-logo

Posted in Saopštenja | Leave a comment

Sajam (ne)obrazovanja

Udruženje „Ateisti Srbije“ sa ogorčenjem obaveštava javnost i nadležne organe o skandaloznom i brutalnom napadu na slobodu, integritet i osnovna prava naših članova 14. aprila ove godine, u Subotici, kada su na potpuno besmislen zahtev nepoznatog sveštenika, uz neopisivo ponižavanje izbačeni sa takozvanog Sajma obrazovanja u subotičkoj tehničkoj školi „Ivan Sarić“.

Tog dana su članovi udruženja učestvovali na Sajmu obrazovanja u subotičkoj tehničkoj školi „Ivan Sarić“, kao partneri Fondacije „Mesečina“ i nakon otvorenog dogovora sa direktorkom pomenute škole, Eržebet Ivanović.

Naši članovi su bili smešteni u deo naznačen kao „radionica“, sa unapred odobrenim štandom i materijalom koji se tu nalazio, odnosno sa lecima i malim praktičnim kvizom znanja. Tu su proveli 5 veoma uspešnih sati uz pohvale i otvoreno pokazivanje interesovanja stotina roditelja i njihove dece.

U 14:30 je štandu prišao određeni, za sada neimenovani, sveštenik i pitao da li su članovi udruženja na Sajmu legalno. Zanemarivši čak i to da pitanje dolazi od predstavnika grupacije poznate po „legalističkom“ principu „Daj kol’ko hoćeš, ali niko ne daje manje od 50€“, pomenuti sveštenik je udostojen pristojnog potvrdnog odgovora.

Pošto je pomenuti pripadnik paradržavne verske zajednice otišao ka službenim prostorijama škole, u 15h je do štanda došla zamenica direktorke i uz glasnu viku, zahtevala da se uklone svi leci i da se članovi našeg udruženja udalje sa Sajma. Bez obrazloženja zašto to zahteva.

Nakon što su naši članovi insistirali da se nesporazum, ukoliko uopšte postoji, razjasni sa ovlašćenom osobom, odnosno direktorkom sa kojom je učešće na sajmu i dogovoreno, pojavila se i gospođa Ivanović koja je, ništa manje uzrujana, jednako zathevala da članovi udruženja momentalno napuste Sajam, uz argumentaciju koja će, uvereni smo, trajno ostati zabeležena u analima urušavanja prosvetnog i obrazovnog sistema u Republici Srbiji – „Ovo je Sajam obrazovanja, a ne sajam slobodne misli.“.

Na pitanje naših članova da li su obrazovanje i slobodna misao dva suprotstavljena pojma, pomenuta direktorka je dala odgovor koji je paradigma težnji SPC, nasilno našivene na prosvetni sistem u našoj državi – „Da“.

Da se Dimitrije (Dositej) Obradović, Vuk Karadžić, Zaharije Orfelin, Dimitrije Vozarović i drugi prosvetitelji ne bi uzaludno prevrtali u grobovima, ubrzo se došlo i do istinskog, iskrenog razloga udaljavanja naših članova i našeg štanda. Ranije pomenuti nepoznati sveštenik je naime direktorki, po njenim rečima, pretio tužbom i rekao da će o njoj širiti loše priče.

Uprkos potpunoj nelogičnosti čitavog zahteva i uprkos utisku da se sve ovo dešava u XIII, a ne u XXI veku, u nekoj teokratiji, a ne, navodno, Ustavom garantovano sekularnoj državi, spisak potpuno sumanutih razloga nije još bio zaključen, jer je sledio onaj glavni, izvučen negde između Žitija Svetog Simeona, sa pričom o istrebljivanju Bogumila, i ubijanja „veštica“, praktikovanog u Srbiji još do pre jedva nešto više od 150 godina. Naime, direktorka je „slučaj“ zaključila stavom da je „ovo jako bezobrazno pred Uskrs.“ Nismo saznali šta je to „ovo“ što je bezobrazno, niti kakve veze ima sa religijskim ritualom samo jedne od mnogih religija u Srbiji.

Potpuno poraženi dogmatskim pristupom i dodatno ucenjeni pretnjom da će i Fondacija „Mesečina“ biti izbačena sa Sajma, naši članovi su se udaljili, uz negodovanje prisutnih posetilaca i ostalih učesnika Sajma.

Udruženje „Ateisti Srbije“ će uputiti žalbe svim nadležnim organima, od Ministarstva prosvete, preko Kancelarije poverenice za zaštitu od diskriminacije, pa sve do Ustavnog suda Srbije, zbog ovog brutalnog, nezakonitog i necivilizacijskog akta primitivizma i verski motivisanog nasilja, kojem su naši članovi, ali posredno i svi posetioci Sajma, bili izloženi.

Od sveštenika verske zajednice koja zagovara dogmatski, primitivan i antinaučni pogled na svet, bolje zaista nismo ni očekivali. Od ljudi koji se bave bajalicama i molebanima za kišu i koji nisu sposobni da odustanu od anahronog, promašenog kalendara, čak i kada im se nudi jedan savršeniji, bolje se ne može očekivati. Od ljudi čiji se dodir sa naukom i obrazovanjem završava na posedovanju najnovijeg modela automobila ili mobilnog telefona, uz poznavanje kursne liste za zadati dan napamet, ne može se očekivati prijateljski stav prema mladima koji nude posetiocima sajma kviz sa pitanjima o istoriji svemira ili elementarnoj biologiji.

Problem je u direktorki škole, gospođi Eržebet Ivanović, koja je, kao predstavnik države u ovom slučaju, najgrublje pogazila Ustav, pozitivne zakone i elementarna ljudska prava onih koji su sasvim legalno i legitimno učestvovali na Sajmu obrazovanja.

Od nje očekujemo iskreno izvinjenje za sramotno ponašanje i ponižavanje naših članova, a od nadležnih organa očekujemo adekvatne kaznene mere, ne isključujući tu i otkaz i sprečavanje dalje zloupotrebe obrazovanja dece, kao opomenu svima onima koji bi da i danas, kao pre više vekova, svoja verska osećanja postavljaju ispred civilizacijskih vrednosti.

Protiv dogmi i neznanja!

Protiv nasilja nad prosvetom i obrazovanjem!

B
A

kviz

Posted in Saopštenja | 1 Comment

„Objektivno“ novinarstvo u Srbiji

Nauka : religija – 1:0

Nagrađivani popularizator nauke, TV voditelj, pisac i direktor Planetarnog društva Bil Naj odneo je ubedljivu pobedu u javnoj raspravi s kreacionističkim apologetom, spisateljem Kenom Hamom, predstavnikom američkih radikalnih protestanata, koji veruju u koncept takozvane Mlade Zemlje, odnosno da je Bog stvorio svet pre 6000 godina za samo šest dana.

Tako je barem započeo članak koji je na sajtu B92 izdržao čitavih 30-ak minuta, ako i toliko, pre nego što je ovakvo sasvim objektivno prenošenje tog događaja uklonjeno usled primedbi od strane neobrazovane, zatucane većine nesposobne da podnese objektivnu istinu.

kliknite za punu veličinu:
B92 Objektivno

Članak je brže-bolje zamenjen nečim što, najblaže rečeno, apsolutno uništava koncept objektivnog novinarstva zarad ulizivanja već pomenutoj neobrazovanoj, zatucanoj većini nesposobnoj da podnese objektivnu istinu.

kliknite za punu veličinu:
B92 Antitabu

Oslobodite se nade da će se bilo šta ovde poboljšati. Ikad.

Posted in MiniS | Leave a comment

Dobrodošli u Užice

U Užicu nema vode, ali crkava će biti na pretek. Tako to biva u zemlji u kojoj se umesto navodnjavanja, priziva kiša molebanima…

Pored 3 postojeće crkve (2 pravoslavne i jedne katoličke) i jednog velikog reflektujućeg krsta, u Užicu će niči još tri nove pravoslavne crkve i to na Medaju, Terazijama i u Krčagovu.

Kako se navodi, crkva na brdu kod Starog grada “će spadati u veće hramove u Srbiji i videće se iz svih delova grada i prilaza gradu. Ne zna se koliko će izgradnja koštati, ali je izvesno da je reč o velikoj sumi. Gradnja će se finansirati novcem SPC, grada Užica, ministarstava vera i infrastrukture i od priloga građana.”

Možemo samo da pretpostavimo da ova otimačina budžetskog novca i gradskog zemljišta neće ulaziti u krajnji zbir svojine koji SPC potražuje u restituciji, kao i da je gradska uprava Užica rešila sve potrebe gradana (pijaća voda, bolja infrastruktura, dovoljno obdaništa, igrališta, renovirane škole…) pa može da razbacuje pare i na nove crkve.

Mada, moguce je da je ovo i neka vrsta poruke građanima, da im samo preostaje da se mole za pristojan život.

Izvori:
Danas.rs

Press Online

užice

Posted in Saopštenja | 7 Comments

Pravoslavni običaji u Predsedništvu

B92 – Pravoslavni običaji u Predsedništvu

Zakon o Predsedniku Republike Srbije

Član 1. (Predsednik Republike)
Predsednik Republike izražava državno jedinstvo Republike Srbije.

Ustav Republike Srbije

Član 11. (Svetovnost države):
Republika Srbija je svetovna država.
Crkve i verske zajednice su odvojene od države.
Nijedna religija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna.

Član 111. (Položaj predsednika Republike)
Predsednik Republike izražava državno jedinstvo Republike Srbije.

jad-i-beda

U Beogradu 8.1.2014. u zgradi Generalnog sekretarijata, tj. u Predsedništvu sekularne Republike Srbije, obeležen je Božić po pravoslavnim običajima, tvrde zaposleni. – Time je ispoštovana odvojenost države od crkava i verskih zajednica i nije nametnuto pravoslavlje kao državna ili obavezna religija za sve zaposlene. U krajnjem slučaju, ako se nekome taj religijski ritual unutar sekularne državne institucije ne sviđa uvek može da da otkaz. Tako će barem reći Poverenica za ravnopravnost, zatim Zaštitnik građana a na kraju i Ustavni sud Srbije …kadija ti sudi. Na narodu je da slepo veruje da to zaista i jeste tako.

Predsednik Srbije Tomisalv Nikolić sa suprugom Dragicom pozdravio se sa sveštenicima i saradnicima tradicionalnim pozdravom „Hristos se rodi“ i upalio sveću i time najavio početak bogosluženja. – Predsednik svih građana na ovaj način nije prekršio Ustav Republike Srbije, nije izvršio diskriminaciju nepravoslavnih građana Srbije i nije nametao pravoslavlje kao državnu ili obaveznu religiju. Tako će barem reći Poverenica za ravnopravnost, zatim Zaštitnik građana a na kraju i Ustavni sud Srbije …kadija ti sudi. Na narodu je da slepo veruje da to zaista i jeste tako.

Službu su održali sveštenici Saborne crkve, njen starešina Petar Lukić i sveštenik Radomir Pecević, kao i protojerej Mile Milijančević iz Vaznesenske crkve, pod čijom je teritorijalnom nadležnošću i zgrada Predsedništva. – Što ne znači da je zgrada predsedništva po nadležnošću Vaznesenske crkve, niti da se crkva na bilo koji način meša u poslove države. To što obavlja religijske rituale unutar sekularne državne institucije je samo pravo Predsednika Srbije da nameće pravoslavlje kao državnu ili obaveznu religiju. Ali to nije kršenje Ustava Srbije niti diskriminacija nepravoslavnih građana Srbije. Tako će barem reći Poverenica za ravnopravnost, zatim Zaštitnik građana a na kraju i Ustavni sud Srbije …kadija ti sudi. Na narodu je da slepo veruje da to zaista i jeste tako.

Službi su, osim predsednika Srbije Tomislava Nikolića, prisustvovali njegova supruga Dragica, savetnici i saradnici predsednika i urednici medija. – Ali nijedan od pomenutih urednika nije dozvolio da se dogodi nešto što se zove objektivno novinarstvo, da se obaveste građani Srbije da se dogodilo, ne samo bacanje para na besmisleno bajanje, krkanje prasetine i teranje muva od lica, već i javno kršenje člana 11. Ustava Republike Srbije i trošenje para svih poreskih obveznika na besmislene religijske rituale unutar sekularne državne institucije, poreskih obveznika koji ne samo da nisu svi pravoslavci već mnogi nisu čak ni religiozni.

Posted in Saopštenja | 28 Comments

Patrijarh posetio GAK

Patrijarh posetio GAK, apelovao na zaposlene da odgovore majke od abortusa

KODEKS PROFESIONALNE ETIKE LEKARSKE KOMORE SRBIJE
Član 7.
Lekari se staraju o zdravstvenom vaspitanju i zdravstvenoj kulturi ljudi i učestvuju u sprečavanju svega što ugrožava čovekovo zdravlje i u suzbijanju zaostalosti, praznoverja, predrasuda i nadrilekarstva.

Član 16.
Lekar ne sme da sarađuje sa pojedincima, ustanovama i udruženjima koja zloupotrebljavaju poverenje javnosti zastupanjem neproverenih i stručno nedokazanih lekova i postupaka u lečenju.

Miroslav Gavrilović, poznat i kao “patrijarh Irinej”, čelnik nevladine organizacije izuzetnog neustavnog uticaja na vladu Srbije, Srpske pravoslavne crkve (SPC), u poseti Ginekološko akušerskoj klinici (GAK) “Narodni front”, zamolio je zaposlene da porazgovaraju sa majkama koje nameravaju da abortiraju i posavetuju ih da to ne čine, jer je “život najveći dar”.

Poseta gospodina Gavrilovića je inače upriličena povodom neustavne, nesekularne i diskriminatorske proslave “slave” ove klinike, svetih Kozme i Damjana, tokom koje je iskoristio priliku da poruči zaposlenima da im je savetovanje pacijentkinja da ne obavljaju abortuse “moralni zadatak”, primetivši takođe da za njega teška reč “abortus”, označava nešto protiv čega se buni ljudska priroda, direktno optuživši žene koje abortiraju da su odgovorne za to što su sela sve praznija, škole sa sve manje dece, a srpski narod na putu da iščezne. Takođe, poželeo je da se čuje plač deteta i da se pojavi više kolevki nego grobova, kao uslov opstanka Srba na ovim prostorima.

Teško je pronaći makar deo ovog kratkog izlaganja gospodina Gavrilovića koje nije problematično.

Kao prvo, pacijentkinje koje se nalaze u GAK “Narodni front” nisu isključivo majke. Šta više, većina njih su tek trudnice. Da bi žena postala majka, mora da rodi dete, a da bi joj bio dopušten abortus, bez ikakvog pitanja, u sebi mora da nosi plod ne stariji od deset nedelja. Dakle, radi se o trudnicama, ne o majkama.

Doduše, jasno je zašto gospodin Gavrilović ne razume i ne razlikuje biološke i medicinske pojmove. On je ipak na čelu verske zajednice, čija se “medicinska” dostignuća ogledaju u metodama iz Crne Reke, promovisanju “iscelenja” u Ostrogu i začeća podstaknutog jedenjem grožđa sa Hilandara. Dabome, te metode su za vernike, za sveštenstvo je tu savremena medicina, o trošku građana koji pune budžet.

Takođe, kada je reč o praksama protiv kojih se buni ljudska priroda, zapanjujuće je da gospodin Gavrilović ne vidi ništa čudno u grupnoj praksi prisilnog celibata, odricanja mogućnosti sticanja porodice, ali i sporadičnog, manje ili više redovnog zlostavljanja maloletnika, odnosno dece, mahom istog, muškog pola. U najmanju ruku je šokantno da gospodin Gavrilović ne vidi ništa neprirodno u takvim praksama koje su postale pravilo verske zajednice na čijem je čelu, a koja sebe ipak, bez ikakvog praktičnog, moralnog ili stručnog autoriteta, pokušava da nametne kao autentičnog zaštitnika onoga što sebi dogmatski zabranjuje – porodice i potomstva.

Na isti način, zapanjuje i potpuna isključivost gospodina Gavrilovića, koju je i ovaj put ponovio. Naime, iako povremeno oseća neumoljivu potrebu da deli savete o abortusima i higijeni trudnoće, ne uspeva da uvidi da abortusi nisu u najvećem broju slučajeva hir ili rezultat neznanja, već često ozbiljnih problema, a nažalost povremeno i nasilja nad ženama. Tragično je da je za gospodina Gavrilovića žena tek pokretni inkubator, materica izdvojena od ličnosti i neko ko je dužan da obezbedi da se plod razvije do rođenja, čak i ako je začeće rezultat silovanja, incesta ili nasilja druge vrste.

Zanimljivo je takođe da, ukoliko već brine o neželjenim trudnoćama i eventualnom širenju bolesti, gospodin Gavrilović ne apeluje na nadležne, na koje svakako ima znatan uticaj, da umesto potpuno beskorisne i na mnogo logičkih načina štetne nastave veronauke, u školski sistem uvedu seksualno obrazovanje. Samo obrazovan narod može se nadati opstanku izmeštenom iz puke prokreacije, a samo narod svestan potreba seksualne higijene i načina sprečavanja neželjenih trudnoća može se nadati prilici da odgaja zdravo i odgovorno potomstvo.

Ako mu je već toliko stalo do porodice i opstanka naroda, neka odgovori mlade od odlaska u manastire i stupanja u monaštvo ili sveštenstvo, taj poziv koji po definiciji, tako protivnoj ljudskoj prirodi, zahteva odricanje od potomstva, porodice i seksa, uprkos praksama sa kojima se svakodnevno susrećemo u ponašanju čelnika SPC.

No, najveći problem u čitavom ovom sramnom neobrazovanom istupu gospodina Gavrilovića nije u tome što je on rekao to što je rekao. Nekako smo se već navikli da se od njega mogu očekivati ovakve izjave i na dogmama i tragičnom neznanju utemeljene ocene. Problem je u tome što je on priliku za ovakav nastup dobio upravo od strane onih koji su dužni da obezbede poštovanje Ustava i zakona, ali i svojih pacijenata. Dakle, glavna krivica i odgovornost za ovaj ponovljeni izliv neobrazovanih floskula je uprava GAK “Narodni front”, koja ne samo da svoja verska ubeđenja nije ostavila izvan javne zdravstvene ustanove, već je ta uverenja, pomoću čelnika jedne verske zajednice, pokušala da nametne svim pacijentima, direktno ugrožavajući njihova prava, zagarantovana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Od obrazovanih ljudi i lekara sa dugogodipnjim iskustvom, kakvi su direktor i zamenik direktora klinike, prof. dr sci. med. Dušan Stanojević i prim. mr sci. med. dr Spaso Anđelić, pacijentkinje zaslužuju mnogo više.

Upravo je uprava GAK “Narodni front”, na nedopustiv način, uspostavila verski obred jedne verske zajednice kao obavezujući i zvaničan za čitavu javnu, državnu zdravstvenu ustanovu, zanemarujući svoju osnovnu misiju i obavezujuću posvećenost pacijentima, a ne dogmama ma koje religije.

Od nadležnih u Ministarstvu zdravlja i odgovarajućim inspekcijama zahtevamo kažnjavanje neprofesionalne uprave GAK “Narodni front”.

Od uprave GAK “Narodni front” očekujemo izvinjenje pacijentkinjama, ponovno brutalno izvređanim od strane osobe koja nema moralni autoritet, snagu ili veličinu da im drži lekcije o trudnoći i prekidanju iste.

Od Miroslava Gavrilovića očekujemo samo da se obrazuje, jer će tek tako biti od koristi i samom sebi, ali i vernicima koje pretenduje da predstavlja i predvodi. Dok to ne uradi, neka se makar suzdrži od ovako blatantnog iznošenja dogmi, neznanja i primitivnog vređanja žena.

Trudnica-lekar

Posted in Saopštenja | 15 Comments

„Živi krst“ – gradska opština Medijana

“Živi krst” u Nišu za mir i toleranciju

Unicefova Konvencija o pravima deteta, čiji je potpisnik i Republika Srbija, nedvosmislena je:

– dete je svako ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života;

– države su obavezne da svoj deci obezbede poštovanje svih prava i da spreče diskriminaciju i kažnjavanje, bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, veroispovest, političko ili drugo uverenje, nacionalno, etničko ili socijalno poreklo, imovinsko stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status deteta, njegovog roditelja ili zakonskog staratelja;

– u svim aktivnostima koja se tiču dece, a sprovode ih javne ustanove, najbolji interes deteta mora biti od prvenstvenog značaja;

– pravo slobodnog izražavanja mišljenja dece je neprikosnoveno i mora se poštovati i po pitanju savesti ili veroispovesti;

– nedopustivo je mešanje u privatnost, porodicu, dom ili prepisku deteta, kao što su nedopustivi i nezakoniti napadi na njegovu čast i ugled;

– dok je pod brigom roditelja, zakonskih zastupnika ili bilo koje druge osobe koja se brine o detetu, dete mora biti zaštićeno od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povređivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje.

I tako dalje…

Kada u subotu, 5. oktobra 2013. godine, u 21 čas, deca u Nišu budu palila sveće, formirajući „živi krst“ u svojevrsnom verskom ritualu, po ugledu na starovekovne mnogobožačke prakse, kasnije često korišćene od strane totalitarnih, fašističkih i nacističkih ideologija, prethodno navedena i mnoga druga dečja prava, biće nepovratno pogažena.

Nedopustiva indoktrinacija dece odabrane kaznenom, prisilnom metodom „po 10 iz svakog razreda“, a koja se u srpskim školama kroz nastavu veronauke sprovodi već više od decenije, tako doživljava kulminaciju u bizarnom ritualu sahranjivanja sekualrne države, proslavom donošenja Milanskog edikta, dokumenta koji nema gotovo nikakvih dodirnih tačaka sa gradom Nišom ili Republikom Srbijom.

Podilaženje bahatim nasrtajima Srpske pravoslavne crkve (SPC) na dostojanstvo dece predstavlja najnižu tačku, ionako sveprisutnog, moralnog i ljudskog posrnuća čitavog društva. Atakovanje na decu, tu tako često isticanu „budućnost države“, u pokušajima da se programiraju kao lojalni sledbenici jedne verske zajednice, a uz pomoć organa lokalne i državne vlasti, predstavlja zločin bez presedana. Kršenje ustavnog principa sekularnosti od strane državnih i organa lokalne samouprave samo je jedno u nizu besprizornih gaženja odredbi koje bi trebalo da srpsko društvo svrstaju u red savremenih.

U najboljem stilu praćenja sličnih manifestacija iskazivanja apsolutne lojalnosti, kakve smo imali prilike da gledamo na snimcima iz nekih drugih delova sveta od pre 80 godina, i u Nišu će državni mediji učiniti sve da ovaj trijumf pravoslavne volje, bude ispraćen dostojno, kako sa zemlje, tako i iz vazduha. Trans verskog zanosa i zloupotrebe dece u kasnim večernjim satima, kada bi trebalo da su u svojim domovima, sa porodicama ili na spavanju, proširiće se tako čitavom Srbijom, oboženom, pravoslavnom i milanskom.

Trošak svega toga platiće, dabome, građani, na papiru sekularne, Republike Srbije, neko iz budžeta, neko tako što će biti prinuđen da igra ulogu još jedne sveće na simboličnom opelu za upokojenje sekularnosti, humanizma, kritičkog razmišljanja i dečjih prava.

Učešće u ovom bizarnom lobotomiranju neće, naravno, uzeti bolesna deca i ona deca koja čekaju donacije da bi mogla da odu na neophodne operacije. Za njih SPC nema ni vremena, ni razumevanja, a svakako nema ni potrebu za njima. To nije interesna grupa, već tek konkurencija koja može da ugrozi zahvatanja iz budžeta za sumanute manifestacije, luksuzni vozni park, kičerski šljašteće dvore, penzije i salone nepristojno skupih verskih đinđuva na ekskluzivnim lokacijama.

Bolesni im ne trebaju, samo zdravi i jaki, spremni da na mig nadležnog episkopa postanu delovi krsta nad odrom sahranjene države. Koga briga, sigurno bi i Isus radio isto tako… Valjda…

490x370_zivi-krst

Posted in Saopštenja | 42 Comments

Lakše je kamili proći kroz iglene uši, nego bogatome u carstvo nebesko.

Ako hoćeš da budeš savršen, idi prodaj sve svoje imanje i podeli sirotinji

SIJA KAO ZLATO: Patrijaršija SPC otvorila luksuznu radnju na Terazijama!

Beograđanima ovih dana zastaje dah kada prolaze Terazijama. Na broju 22 sada se nalazi Patrijaršijska prodavnica koja preti da zaseni brendove kao što su Armani i Burberry, koji se nalaze sa svojim prodavnicama i izlozima u komšiluku.

PatrijarsijskaProdavnica1

PatrijarsijskaProdavnica2

PatrijarsijskaProdavnica3

PatrijarsijskaProdavnica4

Posted in MiniS | Leave a comment

Čega se pametan stidi, budala se ponosi!

http://www.alo.rs/vesti/aktuelno/patrijarh-irinej-o-paradi-greha-cega-se-pametan-stidi-budala-se-ponosi/31998

irinej

Bratu Miroslavu (Gavriloviću), njegovi „Ateisti Srbije”, čestitaju ironiju u samoprepoznavanju u narodnoj mudrosti koju je bez blama greškom iskoristio i žele divno romantično noćno druženje sa bratom Vasilijem (Kačavendom) uz pesmu Lily Allen „Fuck you, fuck you very, very much” – http://youtu.be/OK4fJhbRL1g

Posted in MiniS | Leave a comment

Dr Petrušić, hoćete li početi da radite svoj posao?

Predsednik Vlade Republike Srbije i istovremeni ministar unutrašnjih poslova u istoj Vladi, Ivica Dačić izjavio je da ne može da prihvati da je homoseksualizam normalan, „zato što to nije prirodno, i ako nije prirodno, ako je to manjina i izuzetak, onda i oni moraju da vode računa da ne vređaju osećaje većine”.

„Homoseksualizam” ne postoji, postoji homoseksualnost.

Homoseksualnost je zabeležena kod ukupno više od 1500 različitih životinjskih vrsta, od kojih su više od 500 vrsta samo sisari. Ni sve te životinjske vrste, mora onda biti, nisu prirodne, pa samim tim ni normalne. Te jadne životinje su dakle sigurno tužni proizvod gej propagande „trulog zapada”.

Levoruki su manjina. Crvenokosi su manjina, manja od homoseksualaca. Obrazovani su katastrofalna manjina u Srbiji, drastično manja od homoseksualaca. Sve to treba zatvoriti u četiri zida da ne vređaju ostale, dakle većinu, i njihova tanana osećanja svojim postojanjem i svojom različitošću.

Da li je dozvoljeno političarima koji su na trojnoj listi dobili manje od 8% glasova svih birača u Srbiji da ponižavaju bilo koga? Da li je prirodno i normalno da političari gomilaju funkcije na kojima imaju patetične rezultate?

„Prošle godine napravili su izložbu gde su Isusa Hrista predstavili kao homoseksualca. I očekuju da ih neko sada aplauzima i ovacijama dočeka”, rekao je Dačić.

Ateisti Srbije dočekuju ovacijama i aplauzima sve ljude koji ni na koji način ne ugrožavaju druge ljude niti im oduzimaju zakonom zagarantovana prava. Duhovitost i osećaj za umetnost, takođe su individualni. Iznošenje mišljenja ili kritika bilo kakvih besmislenih tvrdnji, stavova i verovanja ne spada u ugrožavanje niti uskraćivanje bilo kojih prava. Predstavljanje Isusa kao homoseksualca nije uvreda iz više razloga. Prvi je taj da ne postoje nikakvi konkretni dokazi da je Isus išta više od lika iz bajke, dok je drugi taj da se hipotetički Isus zalagao za ljubav i toleranciju, pa je za očekivati da ni on sam ne bi osuđivao nikoga zbog seksualne predodređenosti.

„Još jednom ponavljam, nismo doneli nikakvu odluku i ne treba da je donosimo, mi ne odobravamo nikakav skup, mi samo zabranjujemo. Naš pristup je potpuno jasan – održite ako je bezbedno, a ako nije bezbedno, policija mora da donese odluku da spreči sukobe, haos, gubitak ljudskih života”, rekao je Dačić.

Policija će sukobe, haos i nasilje sprečiti zatvaranjem žrtve u četiri zida i puštanjem huligana da slobodno vršljaju gradom.

Ipak, pristup gospodina Dačića je potpuno jasan, ako huligani zaprete bilo kome da se slobodno šeta gradom, policija će, kao i do sada, poslušno istima to i zabraniti. Jer, čemu drugo služi policija? Pa neće valjda policija da obezbeđuje građanima da slobodno šetaju gradom? To neka obezbede oni sebi sami, a policija je samo tu da im zabrani da se slobodno šetaju gradom ako neko zapreti silom.

Dr Petrušić, hoćete li početi da radite svoj posao?

dacic nesto

Posted in Saopštenja | 16 Comments